PESMA ,,SRPSKOG PERA“

Dragomir Brajković
KRVAVA SVADBA U BRZAVI
Ljubavi, probudi me u ponoć ljubavi ! . . .
Ugušiće me more, sjećanja iz djetinjstva i muke.
Izvadi mi sjekiru iz plećki, odveži mi ruke,
Skini mi krv sa očiju, krv vidjenu na svadbi u Brzavi . . .

Ludo je kolo igralo oko manita svirača,
Ludo se tijela lomila: noga zemlju ne dodira !
Kolo momaka i udavača: kolo Crnogorki i povezača,
Kolo rijetkih perlonki i još redjih šešira.

Pored zadružnog doma rakija na polić i kilo.
Pored njih, bjelokapi, prodaju biskvite i šećerleme,
Prikani,kumovi,komšije lako nalaze teme,
Već nakresani počinju pjesmu: pominju drago i milo . . .

Predveče ( ne zna se kako ni otkud) povadiše nože:
Braneći otetu odivu, grabeći tudje zlato,
Do tada pitomi, prosto jagnjad, skočiše u vučje kože
I prosuše krv i mozak u izgaženo blato.

Ljubavi, probudi me u ponoć ljubavi ! . . .
Ugušiće me more, sjećanja iz djetinjstva i muke !
Strah me je ! U noževe će olistati mi ruke
I odvešće me ponovo na krvavu svadbu u Brzavi .
( iz antologije ,,30 godina Srpskog pera“)
Dragomir Brajković preminuo je na jučerašnji dan 2009. godine, a svega nekoliko meseci pre toga u Jagodini mu je, u okviru književnog festivala ,,Srpsko pero“, uručena književna nagrada ,,Zlatni Orfej“ koja se dodeljuje ,,za svevremeni pečat i trajno prisustvo u srpskoj kulturnoj baštini“. Bila je to poslednja značajna književna nagrada koju je veliki pesnik primio za života.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*